Okvirni sadržaj predmeta:

Upoznati studente s osnovnim karakteristikama suvremenih sustava za dijagnosticiranje stanja. Dati će se klasifikacija metoda te će se prikazati karakteristike odabranih metoda. Svaku od metoda karakteriziraju ključni mjerni parametri koji  predstavljaju stanje tehničkog sustava. U cilju troškovno učinkovitog dijagnosticiranja provode se optimalizacije karakterističnih parametara koji će poslužiti za donošenje odluka u planiranju poslova dijagnosticiranja. Odluke se odnose na izbor i implementaciju modela održavanja po stanju s evolucijskim inačicama prediktivnog i proaktivnog održavanja.
Kroz kolegij se želi naglasiti znanja, sadržaj i poslovi koji se odvijaju u procesu dijagnosticiranja kako bi studenti imali dovoljno znanja iste metode i tehnike primjenjivati u eksploatacijskim uvjetima te za iste kreirati, provoditi i pratiti planove.

Oblici provođenja nastave i način provjere znanja:

Predavanja.
Vježbe: izrada programa (auditorne vježbe, laboratorijske vježbe). Rad u laboratoriju na raspoloživom instrumentariju za dijagnosticiranje tehničkih sustava.

Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita:

1. Majdandžić, N. Strategije održavanja i informacijski sustavi održavanja, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 1999.

Popis literature koja se preporučuje kao dopunska:

1. Adamović, Ž.: Tehnička dijagnostika u mašinstvu, Privredni pregled, Beograd 1986.
2. Rao, B.K.N.: Handbook of Condition Monitoring, Elseviar Advanced Technology, Oxford, UK, 1996.
3. Barron, R.: Engineering condition monitoring – Practice, methods and applications, University of Strathclyde, Addison Wesley Longman, Essex, UK, 1996.
4. Dhillon, B.S.: Engineering Maintenance – A Modern Approach, CRC Press, USA, 2002.

Način polaganja ispita:

Pismeni i usmeni.